
Dobrodošli u serijal od četiri dela u kojoj ćemo objasniti našu dokazanu strategiju ulaganja na berzu. Bilo da ste početnik ili iskusan investitor, verujemo da će vam ovi koraci biti veoma korisni i da ćete postati bolji investitori samim čitanjem ovih članaka.
Pričaćemo o sledećim temama:
- Zašto je izgradnja investicionog univerzuma ključna za uspeh i koji je najbolji pristup
- Zašto su tradicionalne računovodstvene metrike u velikoj meri obmanjujuće
- Koje metrike su najpogodnije za merenje ekonomkse dodate vrednosti za akcionare
- Važnost kvalitativne analize posle procesa kvantitavinog filtriranja
- Kako sve ovo možete postići za samo nekoliko sati mesečno.
Ulazak u sveti investiranja često može izgledati kao beznadežna misija. Ogroman broj kompanija čini da se čak i najiskusniji investitori ponekad osećaju izgubljeno. Naš cilj je da vam pomognemo da razvijete sistem na koji možete računati na svom putu do finansijske slobode.
Pa da počnemo.
Zašto morate imati investicioni univerzum i najbolji način njegove izgradnje
Prvi korak na vašem investicionom putu trebalo bi da bude uspostavljanje procesa selekcije, kako biste izabrali grupu kompanija za koje ste najviše zainteresovani, koje bi najviše voleli da imate u svom portfoliu. To je ono što nazivamo izgradnjom našeg „Investable Universe“, koji sadrži listu kompanija koje želimo bolje razumeti i u čiju detaljnu analizu ćemo uložiti najviše vremena. Ne možete detaljno analizirati veliki broj kompanija jer za tako nešto jednostavno nema vremena. Zato je potrebna neka prečica, proces selekcije koja će eliminisati veliku većinu kompanija iz investicionog univerzuma i ostaviti u njemu samo one koje najviše obećavaju.
Na prvi pogled deluje da je bolje imati što širi univerzum jer je tako veća šansa da ćete pronaći najbolje investicione prilike. Ovo u teoriji zaista zvuči dobro. Međutim, možda ste čuli izreku „Jack of all trades, master of none” što bi u prevodu glasilo nešto nalik ovome: „Vičan svemu, stručnjak ni u čemu”. Preširok univerzum akcija će vas pre ugušiti nego pomoći da postignete zadovoljavajuće rezultate jer ćete biti preplavljeni informacijama i nećete biti u stanju da analizirate kompanije dovoljno detaljno što je jedan od najvažnijih uslova uspešnog dugoročnog ulaganja.
Prema našem iskustvu investicioni univerzum treba da sadrži najviše od 50 do 100 kompanija u zavisnosti od vremena koliko možete uložiti u analizu. Sve preko toga će vam predstavljati nepremostivu količinu istraživanja ili nedovoljno duboko razumevanje kompanija.
Nakon objašenja zašto je stvaranje kvalitetnog i razumno (ne)širokog investicionog univerzuma bitan, vreme je da se bavimo najčešćim zamkama u koje investitori često upadaju.
Zamka #1 – Oslanjanje na intuiciju
Zamislite da vam prijatelj preporuči akciju sa kojom ćete se brzo i lako obogatiti. Intuicija vam govori da je to to, brzo se bacite na kupovinu uvereni da ste otkrili „nebrušeni dijamant“. Zvuči sjajno ali je stvarnost najčešće drugačija.
Pogledajte ovu matricu procesa koje se uvek treba setiti pre bilo koje odluke o ulaganju.

Istina je da sreća može odigrati veliku ulogu u uspešnom ulaganju ali oslanjanje isključivo na sreću vas stavlja u kvadrant „Dumb Luck“. Čak i loš proces će ponekad doneti dobar ishod, dok je takođe tačno da ispravan proces neće uvek rezultirati zadovoljavajućim prinosom. Međutim sreća nije pouzdana strategija za konzistentan i dugoročan uspeh u kompleksnom svetu investiranja.
Vaš cilj treba da bude gornji levi kvadrant, „Deserved Success“. Ključ za taj kvadrant je dobro definisana strategija, podržana istorijsko dokazanim faktorima. Posedovanje konzistentne strategije je jedini način za postizanje zadovoljavajućih dugoročnih prinosa.
Zamka #2 – Iluzija superzvezde
Često možemo čuti priče o poznatim i priznatim investitorima koji, čini nam se, redovno pronalaze investicije koje za samo par godina umnogostruče svoju vrednost. Kao primer možemo navesti legendarnog investitora Mohnish Pabrai-a, koji je pravi(o) velike rezultate sa turskim kompanijama.
Ali čak i on priznaje da dobija na desetine saveta i ideja od svojih prijatelja investitora i investitora koji prate njegov rad. Ovakva mreža je nešto čemu prosečan investitor nema pristup, što je u startu ogroman nedostatak. A o višedecenijskom iskustvu i usavršavanju najvećih umova na polju investiranja da i ne govorimo.
Sve u svemu, čvrsto verujemo da slepo imitiranje portfolia najpoznatijih investitora nije pravi put za prosečnog investitora, pogotovo što se podaci o tome šta ti investitori imaju ili nemaju u svom portofliu dobijaju sa zakašnjenjem i nisu potpuni.
Povrh svega treba uzeti u obzir i pristrasnost preživljavanja (survivorship bias). Da li ste se ikada zapitali koliko neuspešnih investiranja imaju ovi investitori na svako uspešno investiranje? O neuspešnim investiranjima malo ko govori. Potroši se ogromna količina vremena na istraživanje svake ideje. Na kraju mnogi od njih uopšte ne dođu do faze investiranja, a za mnoge se ispostavi da ne budu bolje od čistog proseka. Ovako kriva slika, stavljanjem u izlog samo najuspešnijih ideja, može navesti prosečne investitore na pogrešan zaključak, da postoje investitori superzvezde i da je dovoljno ulagati u njihove ideje. Jeste, važno je pratiti njihov rad i bitno je učiti od njih ali je podjednako važno prepoznati da se iza svakog uspeha krije bezbroj neuspešnih pokušaja.
Zamka #3 – Opasnosti procesa selekcije investicionog univerzuma koji se stalno/često menja
Temeljna analiza novih kompanija kandidata za investiranje je mukotrpan i dugotrajan poduhvat. Zamislite da ste pronašli proces selektiranja koji filtrira akcije kompanija i ostavlja samo one koji savršeno odgovaraju vašim investicionim ciljevima. Marljivo filtrirate akcije svakog meseca ali je kvaka u tome da proces izbacuje desetine novih kandidata svaki put kad se završi.
Prema našem iskustvu sveobuhvatna analiza jednog kandidata može potrajati nekoliko dana ili čak nedelja. Toliko vremena treba da se kompanija dovoljno dobro upozna i da biste se osećali prijatno ulažući u njih. Zatrpaće vas godišnji izveštaji, prezentacije, earning calls transkripti i drugi izvori informacija.
Ovaj nivo duboke analize je luksuz koji profesionalni investitori mogu sebi priuštiti ali onima koji imaju svoj posao i druge odgovornosti je izazovan zadatak. Jedna mogućnost je da ažurirate univerzum ređe, recimo jednom godišnje. Ali čak i u tom slučaju ako dobijete 50 potpuno novih kandidata teško ćete postići da analizirate svaku od njih kako treba.
Zaključak je da vam čak i dobar proces selekcije donosi malo koristi ako se njegovi rezultati prečesto i u prevelikom obimu menjaju. Stabilnost rezultata u smislu kompanija vrednih analize je jednako važan aspekt kao i njihov kvalitet.
Rekapitulacija
Da rezimiramo šta smo do sada rekli o uspešnom receptu za izbor pojedinačnih akcija:
Treba da izgradite investicioni univerzum. Pomoću ovog koraka ćete redukovati broj kandidata za vaš portfolio na razuman nivo, idealno ne više od 50-100 kompanija. “Što više – to bolje” u ovom slučaju nije dobra opcija. Treba vam lista sa kojom možete efikasno raditi, jer je mnogo bolje dobro poznavati manje kompanija nego površno više.
Oslanjajte se na dokazane faktore. Ne mešajte intuiciju i savete prijatelja sa argumentovanim i dokazanim sistemom selekcije. Vaše investicije treba da budu zasnovane na proverenim pravilima. Samo takav pristup može osigurati dosledan proces koji vam može doneti natprosečne rezultate na dužem vremenskom intervalu. Nemojte brkati “dumb luck” (u kojoj svaka budala s vremena na vreme može da uživa) sa “deserved success”.
Ne izvlačite pogrešne zaključke iz uspeha renomiranih investitora. Oni imaju resurse koji nisu dostupni prosečnom investitoru dok “survivorship bias (pristrasnost preživljavanja)” čini da u medijima čujete samo o njihovim najuspešnijim ulaganjima, a malo ili baš ništa o neuspešnima.
Ne potcenjujte vrednost doslednosti. Proces filtriranja treba da bude takav koji će davati relativno nepromenjene rezultate tokom vremena. Stalno menjanje akcija u investicionim univerzumu može poremetiti vaš fokus i dovesti do rasipanja i razvodnjavanja vaših resursa.
Ali postoji još nešto što treba uzeti u obzir. Vaš investicioni univerzum je dobar onoliko koliko su dobri indikatori i metrike koje koristite u procesu filtriranja. Kada pretražujete tržište ključno je da koristite prave “alate”.
Možda verujete da finansijske metrike kao što su operativna marža, zarada po akciji (EPS), rast slobodnog novčanog toka (FCF) i odnos tržišne cene i zarade po akciji (P/E) mogu da formiraju osnovu uspešnog filtriranja. Međutim realnost je da ove tradicionalne metrike mogu da stvore potpuno pogrešnu sliku o stvaranju ekonomske dodate vrednosti (EVA) za akcionare.
U drugom delu serijala “Zašto FALCON Method newsletter” ćemo dokazati zašto ovi tradicionalni pokazatelji nisu najbolji izbor i zašto je od vitalnog značaja da koristite najbolje i najkvalitetnije dostupne metrike koje pokazuju pravo stanje generisanja ekonomskog profita kompanije. Korišćenjem najkvalitetnijih metrika ćete donositi najbolje odluke i štedećete dragoceno vreme.
Što se tiče broja kompanija mislim da je najbolje ići na 12 pa zatim na 52 kompanije kako bi dividenda stizala svakog meseca, a vremenom svake nedelje.
Pozdrav Vladimire
Investicioni univerzum treba da sadrži kompanije koje su po svim parametrima dovoljno kvalitetne i čije akcije želimo posedovati, ali čak i najkvalitetnija kompanija se može kretati po ceni po kojoj se ne isplati kupiti je (i najčešće se takve kompanije upravo kreću po takvim cenama). Dakle idealan slučaj je da imamo otvorene pozicije u svim kompanijama sa liste. Takav scenario je međutim malo verovatan. Opet ako imamo takvu listu kompanija (investicioni univerzum), neće nam biti teško da povučemo obarač kada dođe pravo vreme za kupovinu. A to će najverovatnije biti u trenutku kada se određena kompanija suoči sa nekim poteškoćama i kada je velika većina investitora na prodajnoj strani.
Što se tiče dividende, ona je samo jedna od tri komponente total shareholder return-a (https://dividenda.rs/ukupan-prinos-akcionara-total-shareholder-return/). Dobar dividendni prinos bez pomoći ostalih komponenti neće dovesti do rezultata koji su iznad rezultata tržišta u celosti. Pored toga od svih komponenti, dividenda je najneefikasnija u smislu poreza. Iako ima nekih prednosti, po mom mišljenju je vrlo loš izbor bazirati ceo portfolio na dividende.
Moram priznati da sam i ja na početku mog investiranja pre svega tražio akcije kompanija koje isplaćuju dividende ali sada to više uopšte ne uzimam u obzir, već isključivo kvalitet kompanije i petogodišnji potencijalni prinos.
Što se tiče datuma isplate dividende, to tek apsolutno ne igra nikakvu ulogu. Štaviše ako uzmemo u obzir papirologiju najbolje bi bilo da sve dividende stignu jednom godišnje u isto vreme, a najgora varijanta bi bila da stižu svake nedelje.