Investiranje je veoma čudna aktivnost. Pored toga što je investirati neophodno a u najmanju ruku vrlo poželjno (po mom skromnom mišljenju) ono je i veoma teško ako želimo bolje prinose od prosečnog prinosa celog tržišta. Međutim za postizanje prosečnog prinosa nije potrebno nikakvo znanje niti veština. Čudno zar ne?

Kod većine aktivnosti (stoni tenis, kartanje, žongliranje, jahanje, učenje stranog jezika, javnog nastupa, …) što više vežbate i učite postajete sve bolji i bolji. A kod investiranja kada krenete sa učenjem postajete sve gori i gori investitori. Skoro sigurno ćete imati slabije prinose od prinosa celog tržišta tokom dugo, dugo vremena. A vrlo moguće i zauvek….

Prosečan prinos tržišta

Kao prosečan prinos tržišta se obično uzima neki indeks. Najčešće je to indeks S&P 500 ili eventualno Wilshire 5000. Razlika između njih je da S&P 500 obuhvata 500 najvećih američkih kompanija dok Wilshire 5000 obuhvata sve kompanije sa kojima se aktivno trguje na američkom tržištu. 

Indeks S&P 500 je najpopularniji jer tih 500 najvećih kompanija čini oko 80% ukupne kapitalizacije na SAD tržištu. Uostalom najveći fondovi koji uzimaju S&P 500 kao benchmark su toliko veliki da im se ne isplati ulagati u small-cap pa čak ni u mid-cap kompanije.

Možda ste primetili da od početka pričam samo o američkim kompanijama. Razlog je taj što je američko finansijsko tržište najveće i najrazvijenije. Tu se nalaze najveće i najjače kompanije kao i fondovi a pored toga ono je i jedno od najregulisanijih tržišta na svetu. Postoje naravno i mnogi drugi indeksi, što američki što drugi. Zapravo svaka zemlja ima indeks koji obuhvata najvrednije kompanije datih zemalja (DAX 40 – Nemačka, FTSE 100 – Velika Britanija, Nikkei 225 – Japan, CAC 40 – Francuska, EURO STOXX 50 – Evrozona, MSCI world index – ceo svet). 

Da se vratimo na S&P 500 i da pogledamo istorijske prinose. Indeks je nastao 1926. godine i sadržao je 90 kompanija. 1957. godine je proširen od kada u svom sastavu ima 500 kompanija. Prosečan godišnji prinos indeksa od 1928. godine do 31.12.2021. godine je 11,82%. S tim što treba uzeti u obzir i inflaciju, pa ako prinose korigujemo sa inflacijom prosečan godišnji prinos će se smanjiti na oko 8,5%.

Naravno, nemojte zamisliti ovo kao realan prinos od 8,5% svake godine. Akcije su veoma volatilni finansijski instrumenti i kao takvi nose sa sobom veliki rizik. Evo kako izgledaju godišnji prinosi:

I da, ovo su prinosi u dolarima. Nije loše zar ne? Pogotovo ako uporedimo sa kamatama na oročenu štednju u bankama. Ipak, imajte na umu da su ovo dugoročni prinosi. Ako investirate na berzi a pare van trebaju za 6 meseci možete proći vrlo loše. U tome i jeste najveći rizik ulaganja na berzi, da ako vam trebaju pare u nekom unapred određenom trenutku možda berza bude baš u velikom padu. Dakle rizik nije gubitak kapitala, pogotovo ne ako ulažete preko renomiranog brokera i diverzifikovano u najveće svetske kompanije.

Cilj svakog investitora

Svaki investitor koji se odluči za ulaganje u pojedinačne akcije a ne u tržište u celini ima za cilj da postigne bolje prinose od tog celog tržišta. Zapravo ima cilj da svake godine umnogostruči svoj kapital, što baš i nije realno. Prinosi pojedinačnih investitora su u korelaciji sa kretanjem celog tržišta. Nije naravno nemoguće postići pozitivne prinose na bear marketu ali je vrlo vrlo teško.

I dalje mislim da je za većinu malih investitora najbolja opcija ulaganje u jeftine ETF fondove koji prate neki indeks ali će se uvek naći investitori slični meni, koje privlači ulaganje u pojedinačne akcije. Zaista ne znam da li ću biti uspešniji od tržišta. Najiskrenije se nadam da je tako nešto moguće. Vreme će pokazati ali sve dok uživam u učenju, čitanju i analiziranju kompanija kupovaću akcije.

Long term investment

Postoje mnoge strategije investiranja i mnoge podele na osnovu raznih kriterijuma. Jedna od podela za koje ste sigurno čuli je podela na dugoročno i kratkoročno investiranje. Uglavnom se za dugoročno investiranje smatra ako držimo neki finansijski instrument duže od godinu dana. Za mene je dugoročno investiranje na minimum deset godina. Da znam, zvuči ekstremno ali neka svako za sebe odredi šta za njega znači dugoročno.

Svet se stalno menja i te promene su sve brže i brže. Isto tako se menja i investiranje na berzi. Average Stock Holding Period meri koliko dugo prosečan investitor drži neku akciju u svom portfoliu. Tokom 1950-ih i 1960-ih investitori su držali akcije u svom portfoliu i proseku 8 godina, dok je taj broj danas pao na oko 5,5 meseci i u konstantnom je padu.

Postoje mnoge teorije zašto je to tako ali su to sve nagađanja pa nisam baš siguran koliko vredi ulaziti u razloge. Umesto toga treba razmisliti da li je to dobro za vas! Tačnije da li treba da sledite takav trend ili treba da držite akcije što duže. Odgovor na ovo pitanje će naravno zavisiti od vaše strategije ulaganja, od onog u šta verujete i sa čime možete mirno da spavate.

Moja strategija investiranja

Ako bih trebao da opišem svoju strategiju investiranja sa jednim citatom ovo bi bio moj izbor:

“In the short run, the market is a voting machine but in the long run it is a weighing machine”

Ben Graham

Evo jedne zdravorazumske činjenice. Dugoročno gledano ukupan prinos svih investitora će biti jednaka sa ukupnim prinosom svih listiranih kompanija (minus troškovi brokera, savetnika, portfolio menadžera, …). Dakle u suštini svi investitori zajedno imaju prinos koji je nešto manji od prinosa cele berze. I to prinos pre poreza koji investitor treba da plati na dividende i kapitalne dobitke.

Ako želite bolje prinose od prinosa cele berze imate dve mogućnosti, zapravo tri. Prva je da sami birate akcije za svoj portfolio. Druga mogućnost je da pare ulažete u neki fond  kojim se aktivno rukuje. Kod ovih fondova portfolio menadžer (ili grupa portfolio menadžera) bira akcije umesto vas. Problem kod ove mogućnosti su visoki troškovi. Nemojte odmah pomisliti na neki veliki broj. Dovoljno je da imate godišnji trošak fonda od 2,5%. Pogledajte kakav uticaj ima jedan tako mali (veliki?) procenat na vaše investiranje.

Treća mogućnost je da ulažete u pasivan fond, fond koji prati neki indeks, na primer baš indeks S&P 500. Ovo jeste način koji je po mnogim poznatim investitorima najbolji način investiranja za male investitore, ujedno i način za koji vam ne treba nikakvo znanje ili veština. Prednost ovih fondova u odnosu na aktivno vođene su vrlo mali troškovi. Na taj način prosto i jednostavno možete postići gotovo isti prinos celog tržišta. Ali o ovome više nekom drugom prilikom.

Biranje pojedinačnih akcija

                              “Price is what you pay. Value is what you get.”                              

Warren Buffett

Svaka kompanija ima intrinzičnu vrednost, to jest stvarnu vrednost. Drugačije rečeno realnu vrednost kompanije.  Najveći problem investiranja je što se intrinzična vrednost NE MOŽE TAČNO odrediti. Razlog je vrlo prost. Sadašnja realna vrednost zavisi od rezultata u budućnosti. Dakle treba da predvidimo budućnost kompanije što je tačnije to moguće. Znate već moj stav o tome. Niko ne može da predvidi budućnost ni ekonomije, ni tržišta, ni berze u celosti, ni pojedinačnih kompanija, ni dno ili vrh berze, ni kraj/početak recesije. To je ujedno i razlog zašto tajming ne funkcioniše na berzi.

                   “Prediction is very difficult, especially about the future.”                        

Niels Bohr

Dakle cilj investitora koji biraju pojedinačne akcije je da nekom metodom pokušaju da odrede što približniju intrinzičnu vrednost kompanije, da postave neke stative između kojih se ta vrednost najverovatnije kreće. Upoređivanjem tih vrednosti sa trenutnom cenom akcije se određuje da li je konkretna akcija trenutno potcenjena ili precenjena, drugim rečima da li je u ovom trenutku vredna investiranja ili je bolje čekati bolju priliku.

Šta mislite šta se menja brže? Unutrašnja vrednost kompanije ili cena njenih akcija? Retoričko pitanje, nadam se da je svima jasno da je odgovor cena akcije. I tu dolazimo do jedne od ključnih poruka ovog članka. Na cenu neke akcije utiču fundamenti kompanije ali u mnogo većoj meri sentiment investitora. Što dovodi do toga da cena akcije sa vremena na vreme značajno odstupa od unutrašnje vrednosti implicirane fundamentima kompanije. Odstupanje može da znači i veću i manju cenu od “realne”. Takođe to odstupanje zna da se zadrži i tokom dužeg vremenskog perioda, pa i godinama. Kada je cena akcije manja od “realne” vrednosti to je prilika za dugoročne investitore da otvore dobre pozicije. Takvih prilika je uvek bilo, uvek će ih biti a ima ih i sada. U zavisnosti od generalnog stanja ekonomije, od sentimenta investitora, nekad ima više takvih prilika a nekad manje. Međutim ono što je sigurno, barem zdrav razum tako diktira, cena akcija svake kompanije će se pre ili kasnije vratiti u granice realne vrednosti.

Sledeće bitno pitanje je da li treba kupiti akcije baš svih kompanija za koje utvrdimo da im se akcija kreće po ceni koja je ispod intrinzične vrednosti? Odgovor zavisi od vaše strategije ulaganja. Gledajući dugoročno za pojedinačne akcije važi isto što važi za celo tržište. Kao akcionar, imaćete iste prinose kao kompanija čiji ste akcionar. Ja recimo kupujem akcije samo najkvalitetnijih kompanija. Uglavnom su to large cap kompanije, koje su preživele nekoliko kriza i dokazale otpornost, koje imaju solidan rast, dobar prinos na uloženi kapital, imaju široku konkurentsku prednost i imaju mogućnost da reinvestiraju profit pod istim uslovima, to jest da reinvestirani kapital takođe ima solidne prinose. Ali čak ni akcije takvih kompanija ne kupujem po bilo kojoj ceni. Već čekam da Mr. Market ponudi cenu koja je ispod intrinzične vrednosti i za koju analiza pokazuje dobre potencijalne prinose na petogodišnjem periodu. I još nešto, ne kupujem i nikad neću kupovati akcije kompanija u koje “sad treba uložiti jer je super priča, odlična prilika i ko ne uloži sada zažaliće jer će puno izgubiti kad ova kompanija postane najveća na svetu”. Neka, rizikovaću 🙂 Molim vas nemojte mi ni slati takve ideje. Pre koji dan sam video u jednoj grupi da se nešto slično reklamira čak se i nudi nagrada za investitore koji privuku druge investitore (WTF!!!). Prilika koja se ne propušta – privlače se investitori MLM metodama… Opet, ovo je moje mišeljenje, ako neko želi, srećno!

Imam dobru saradnju sa momcima koji pišu FALCON Method newsletter i puno se oslanjam na EVA podatke koji su deo tog newslettera. A sada malo reklame 🙂 FALCON Method newsletter je idealan za dugoročne investitore. Uspeo sam sa ekipom da dogovorim ogroman popust za investitore sa naših prostora. Koga zanima više detalja, pišite mi na info@dividenda.rs . U newsletteru se nalaze isključivo najkvalitetnije kompanije koje prolaze stroge kvantitativne zahteve. Te kompanije se kasnije dele u dve grupe. One koje su po stvaranju ekonomske dodate vrednosti (EVA) u samom svetskom vrhu, takozvane EVA Monstere i one koje su prošle zahteve ali je stvaranje ekonomkse dodate vrednosti prosečna, takozvane Fallen Angele. Fallen Angeli su kompanije koje isključivo vredi kupiti kada su akcije dosta ispod intrinzične vrednosti i čim se ta vrednost koriguje na realan nivo treba ih prodati, jer daljem držanjem tih kompanija dobijamo prosečne prinose koje ostvaruje ta kompanija. Dakle u ovom slučaju igramo na korigovanje vrednosti akcije. Ovde se pojavljuje rizik reinvestiranja. Čim prodate akcije treba da pronađete drugu metu u koju ćete uložiti kapital a to nikad nije lako. U slučaju kupovine EVA Monster kompanija kupujem akcije sa idejom da ih držim zauvek (naravno ako sve ide po planu i ne dođe do pogoršanja fundamenata ili ozbiljnog previda u investicionoj tezi, to jest razloga zašto sam kupio akcije). Akcije EVA monster kompanija ne prodajem čak ni ako u nekom trenutku budu precenjene. Dobro, sigurno bih razmislio o tome ako bi cena dostigla neki baš baš iracionalno visok nivo. 

Ranije sam otvarao pozicije i u Fallen Angel kompanijama ali u poslednje vreme se fokusiram isključivo na EVA Monstere. Hvala Bogu trenutna situacija na tržištu je takva da je izbor sve veći i veći. Ciklusi na berzi su sasvim normalna pojava, kao i veći padovi. Ipak svaki put kada do toga dođe zavlada panika čemu mediji u velikoj meri doprinose. Ovo su zapravo idealna vremena za dugoročne investitore da otvore dobre pozicije u najkvalitetnijim kompanijama na berzi.

“Buy when there’s blood in the streets, even if the blood is your own.”

Baron Rothschild

Ko radi, taj i greši

Ne postoji najbolja strategija za ulaganje na berzi. Uvek kad pomislim da je to svima jasno pojavi se neko ko me razuveri. Kad bi postojala takva strategija svi bi tako ulagali zar ne? Znate već da se svaki investitor u akcije kompanija “kladi” na budućnost koja je apsolutno nepredvidiva. Jedina stvar koju možete uraditi je da povećate vaše šanse za uspeh. Teško je reći šta će funcionisati ali je lako reći šta neće. Česta promena strategije tako što ćete uvek pokušavati da pratite trenutni trend i česta trgovina garantuju loš rezultat. Isto to garantuje i kopiranje drugih investitora i kupovina akcija koje vam neko savetuje ako ne razumete detaljno investicionu tezu i ako se sa njom ne složite u potpunosti.

Još nešto u vezi strategija kad već pričam o tome. Ne postoji strategija koja dobro funcioniše u svim tržišnim uslovima. Uvek će biti perioda kada neka strategija nadmašuje skoro sve ostale, dok će ta ista u nekim drugim tržišnim okolnostima da donese lošije rezultate ali zapamtite, ako ulažete dugoročno nije bitno (a verovatno je i nemoguće) da pobedite tržište svakog meseca ili svake godine.

Da li će biti grešaka? Da li će među akcijama u koje ulažem biti onih gde se neće realizovati investiciona teza? Biće sigurno! Uopšte ne sumnjam u to (prodavao sam akcije u minusu i ranije ali za sada nisam prodavao akcije koje sam kupovao koristeći EVA koncept). Svi greše, čak i najuspešniji investitori. Zapravo greše više nego što bi pomislili.

Even the best investment analyst is going to be right just two out of three times

Sir John Templeton

Štaviše mnogi poznati investitori pogreše u proceni u više od polovine slučajeva. Pa kako su onda uspešni? Tako što puštaju dobitničke pozicije da rastu i seku brzo one pozicije koje su u minusu i kod kojih se investiciona teza “pokvarila”. Upravo suprotno od toga što uglavnom većina početnika radi. Dakle u portfoliu nije najbitnije da imate veći broj pozicija koja su u plusu već da dobro rasporedite kapital između pozicija i reagujete na vreme i bez mnogo razmišljanja kada se ispostavi da vam je investiciona teza pogrešna i da ne reagujete ako su performanse kompanije nepromenjene ali cena pada zbog sentimenta na tržištu.

Share This